Na mnogim vrtnim parcelama stoji samo mala kućica bez vodovoda i kanalizacije. Tada WC postaje svakodnevni problem: kanta smrdi, kemijski WC je težak za nošenje i pražnjenje, a priključak na kanalizaciju nije moguć ili nije dopušten. U nastavku je opisano kako postaviti bezvodni pisoar u vrtnoj kućici tako da odgovara vašoj parceli i ne dođe u sukob s pravilima vaše udruge.
Prvo pročitajte pravila vlastite udruge
Pravila se razlikuju od države do države, od udruge do udruge i prema ugovoru o zakupu, zato počnite s dokumentima koji vrijede za vašu parcelu: statutom, kućnim redom i ugovorom. Samo za usporedbu: u Njemačkoj savezni zakon Bundeskleingartengesetz (BKleingG, § 3) dopušta jednostavnu kućicu do 24 m² zajedno s nadkrivenim prostorom za odmor, koja ne smije biti prikladna za stalno stanovanje. Na takvim parcelama često nema kanalizacije, pa WC mora raditi bez vodovoda i bez ispuštanja u kanalizaciju. Bezvodni pisoar ne troši vodu i ne treba priključak na kanalizaciju. Smijete li i kako skupljati i zbrinjavati tekućinu na svojoj parceli, određuju pravila vaše udruge.
Zašto suho odvojeno skupljanje
WC najjače smrdi kad se mokraća pomiješa s izmetom: urea se brzo razgrađuje i pritom oslobađa amonijak, a vlažna masa počinje trunuti. Odvojeno skupljanje drži krutu frakciju suhom, pa je mirisa osjetno manje. I mokraća u zasebnom spremniku s vremenom zaudara, zato se kanistar drži zatvorenim i redovito prazni. Trelino, BOXIO i Kildwick ovaj princip provode u obliku kompletnog WC-a. Pi-Pi je zidni pisoar koji se može dodati uz njih za korištenje stojeći.
Što je potrebno za instalaciju
Minimalni set: pisoar Pi-Pi, vijci za zid kućice, spremnik za skupljanje ili kanistar od 10–20 litara i komad crijeva od 32 mm za spajanje na stepenasti priključak Ø24/32/40 mm. Vodoinstalater nije potreban.
Što s prikupljenom mokraćom
Ako to dopuštaju pravila udruge i lokalni propisi, postoji nekoliko mogućnosti. Prva: razrijedite mokraću vodom u omjeru 1:10 i nanosite je uz korijen, a ne na listove i plodove; mokraća sadrži većinu dušika i znatan dio fosfora koje tijelo izlučuje. Koristite samo mokraću vlastite obitelji i prestanite prihranjivati povrće najkasnije mjesec dana prije berbe, osobito ono koje se jede sirovo, poput krastavaca i rajčica. Druga: pomiješajte je sa suhim materijalom bogatim ugljikom, na primjer tresetom, i dodajte na kompostnu hrpu. Treća: hermetički zatvoren kanistar koji se povremeno odvozi. Koja je od ovih mogućnosti dopuštena na vašoj parceli, odlučuju pravila udruge i lokalni propisi (za spremnike ukopane u zemlju često je potrebna prijava ili suglasnost), zato ih provjerite prije ugradnje. Ne izlijevajte sadržaj u jarak, potok, ribnjak ni oborinsku kanalizaciju.
Zimsko skladištenje
Vrtna kućica obično nije grijana. Pi-Pi od LLDPE-a ostaje savitljiv i otporan na udarce do −40 °C, dok homopolimer polipropilena postaje krhak već oko 0 °C. Priprema za zimu svodi se na jednu radnju: ispustiti ostatke iz crijeva i kanistra kako led ne bi razbio spremnik. Sam pisoar ne treba skidati sa zida.
Što pitati upravu
Prije ugradnje pitajte upravu udruge smije li se u kućici koristiti WC ili pisoar, kako i gdje se prikupljena mokraća smije čuvati i zbrinjavati te treba li za to pristanak uprave.
Što ne treba raditi
Ne dovoditi vodu do pisoara – Pi-Pi radi bez vode, a na vrtnoj parceli to je prednost, a ne ograničenje. Ne izvoditi crijevo u otvoreno tlo ili u vodu: kako se prikupljena tekućina smije zbrinuti, određuju pravila udruge i lokalni propisi. Ne dodavati kemijske dezinficijense u kanistar – pri odvojenom skupljanju nisu potrebni, a otežavaju zbrinjavanje.
Zaključak
Bezvodni pisoar može biti praktična nadopuna vrtne parcele ako unaprijed isplanirate kako će se tekućina skupljati i prazniti te provjerite pravila udruge i lokalne zahtjeve. Prvo usporedite sve plastične bezvodne pisoare, a zatim odaberite Standard sa zatvorenim vrhom ili Standard Plus s gornjim priključkom Ø70 mm za spajanje ventilacije. Pri spajanju na postojeći suhi ili separacijski WC uvijek prvo usporedite dimenzije odvoda i ventilacijskih dijelova.
